Kreativni kutak

Za ulazak u kreativni kutak kliknite ovdje

Baza materijala

Na ovoj stranici objavljivat ćemo mnoštvo notnih i ostalih materijala

O nama

15. lipnja 1998., u prostorijama zagrebačke Glazbene škole Blagoja Berse, održala se osnivačka skupština Hrvatskog društva gitarskih pedagoga. Ujesen iste godine u Varaždinu je održan i prvi skup hrvatskih gitarista. Sljedeće godine, u uvodniku prvog broja Gitare, prva predsjednica HUGIP-a Alemka Orlić opisuje kako je došlo do osnivanja Udruge:

Prvog siječnja 1829. četrnaest je učenika glazbene škole u Varaždinu počelo učiti gitaru. Odonda je to glazbalo prolazilo kroz plodnija i mirnija razdoblja, povremeno uspješno prateći gazbeni život u Hrvatskoj, povremeno gotovo sasvim istisnuto iz njega. U jesen 1974. godine bio je otvoren studij gitare na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; bit će da je s tim u vezi slijedilo sve življe zanimanje za gitaru među hrvatskim skladateljima i sve češći uspješni izlasci hrvatskih gitarista na međunarodna natjecanja, pa i organiziranje cikljusa gitarskih koncerata Guitarra viva. U isto vrijeme gitarska pedagogija u svijetu doživljava pravi procvat. Osnivanje Hrvatske udruge gitarskih pedagoga i pokretanje njezinog časopisa prirodna je posljedica zbivanja u domaćim i svjetskim gitarističkim krugovima. Časopis želi [a to je cilj i Udruge kao izdavača časopisa], prateći kretanja u gitarističkom svijetu, nekad i danas, u Hrvatskoj i izvan nje, povezati hrvatske gitariste, posebno one koji djeluju izvan većih središta, u zajedničkom naporu oko unapređenja struke. […] …Drago mi je što njime [prvim brojem Gitare] možemo obilježiti stosedamdesetu obljetnicu uključivanja gitare u hrvatsko glazbeno školstvo i dvadesetpetu obljetnicu njezinog uvođenja na zagrebačku Muzičku akademiju.

U uvodniku desetog broja Gitare Alemka Orlić osvrće se na prvih deset godina HUGIP-a:

Hrvatski su gitaristi osnutkom Hrvatske udruge gitarskih pedagoga bili među prvim domaćim glazbenicima koji su odgovorili na potrebu za tješnjim međusobnim povezivanjem i stalnim praćenjem novih dostignuća u struci; po uzoru na HUGIP nastalo je još nekoliko stručnih glazbeničkih udruga , a zatim je i tadašnje Ministarstvo prosvjete i športa s istom namjerom formiralo stručna vijeća.

Osvrt završava poticajnim rečenicama koje su uvijek aktualne:

Međutim, ovdje nije riječ samo o tome da uska grupa stručnjaka nastoji čim bolje obavljati svoj posao. Implikacije su mnogo šire imamo li na umu da većina tih ljudi radi s djecom i mladima, odgaja ih, prenosi im svoje stavove i sustave vrijednosti. I ne samo da djeca u slobodno vrijeme nisu prepuštena sama sebi ili ulici i da će na kraju priče bolje ili lošije svirati gitaru; mnogo je važnije to što glazba, pa onda i sviranje gitare, predstavlja protutežu sveprisutnom materijalizmu koji u ovom postkomunističkom vremenu poprima oblik potrošačkog mentaliteta. U doba kad osnovni kriterij vrednovanja predstavlja, ako već ne ostvarena financijska dobit, a ono barem efikasnost, sve je važnija uloga onih koji govore o nemjerljivim kategorijama kao što je, na primjer, ljepota, i koji uče djecu kako treba – usprkos prevladavajućem stavu da se sve može postići preko noći – strpljivo i ustrajno, iz dana u dan pomalo napredovati uz težnju da se dade najbolje od sebe, pa i malo više nego što mislimo da smo taj čas sposobni.
Poslijednja izmjena danaSrijeda, 19 Studeni 2014 21:31